Kategorija: novosti
Kategorije
Tijelovska procesija u Kašteliru
Kategorije
Održan Križni put Kaštelirskim poljima
Na petu korizmenu nedjelju, 3. travnja 2022. godine, stotinjak vjernika okupilo se ispred župne crkve sv. Kuzme i Damjana u Kašteliru, u Porečkom dekanatu, kako bi zajedno krenuli na Križni put po Kaštelirskim poljima. Pobožnost je predvodio župnik vlč. Želimir Bagavac, vjernici su se izmjenjivali u čitanju postaja kao i u nošenju križa.
Svakako jedna od najznačajnijih točaka križnoga puta po Kaštelirskim poljima je mjesto, raskrižje poljskih puteva obilježeno od davnina drevnim željeznim križem koje je svima u tome kraju poznato imenom „Poli Boga“.
Prolazeći oko 4 kilometra dugu stazu ta nevelika, ali složna župna zajednica izmolila je obiteljski križni put koračajući među poljima, stazama kojima su prolazile nebrojene generacije njihovih predaka, blagoslivljajući zemlju koja ih je oduvijek hranila.
(Txt: G. Krizman, Foto: P. Ružić)
U Župi sv. Kuzme i Damjana u Kašteliru, mjestu Porečkoga dekanata, uz župne patrone od davnina se svečano slavi i blagdan sv. Valentina. Ove je godine 14. veljače misno slavlje predvodio preč. prof. dr. sc. Josip Grbac, dekan Umaškoga dekanata i župnik Umaga.
Predslavitelj je na početku homilije čestitao okupljenim mještanima suzaštitnika. Osvrnuo se potom na pomodarsku praksu definiranja sv. Valentina zaštitnikom zaljubljenih te je napomenuo da bi si kršćani trebali više posvijestiti činjenicu da je on bio mučenik.
„Apsurdno je iz naših svetaca, mučenika stvarati predmete neke turističke propagande“, naglasio je dr. Grbac te nastavio, „papa Benedikt je to osjetio kada je taj dan proglasio Danom braka i njega zaštitnikom bračne ljubavi“. Dvoje zaljubljenih su obično dosta samo sebi, no potreba za zaštitom odozgor javlja se kada se tu zaljubljenost mora pretvoriti u ljubav, iz jedne površine etape zaljubljenosti preći u odnos odgovorne i životne ljubavi.
To je jedna od najvećih kriza Crkve danas. Nije pitanje što nam manje ljudi dolazi u Crkvu, što imamo manje svećenika, problem je što imamo malo mladih ljudi koji su spremni reći „da“ zauvijek, to je najveća kriza naših župa. Ljubav je posvuda, postoji inflacija ljubavi, ali gotovo nikada je ne spajamo s riječju odgovornost, ili „ne daj Bože“ s riječju žrtva“, naglasio je propovjednik.
Naveo je nadalje primjer zaručnika kojima je održao pouku, zbog određene sumnje pitao ih je nasamo o ljubavi, dobivši poražavajući odgovor „Dok traje“. „Od osamdesetak krštenja u župi prošle godine tek jedna trećina djece potječe iz kršćanski sklopljenih brakova, druga trećina iz civilno sklopljenih brakova a treća trećina iz veza, ‘dok traje, traje’“, ispričao je dr. Grbac.
„Isto vrijedi i za ljubav prema Bogu, zbog nje je sv. Valentin pošao u smrt. Kad bi samo zrno takve spremnosti imali današnji ljudi koji se vole, ozbiljno bi shvaćali tu svoju ljubav. Ja mislim da je to najvažnija poruka svetog Valentina koju mi danas moramo naglašavati jer nitko drugi neće. Jesmo li spremni na žrtvu uime ljubavi? Ili ostaje samo jedna jeftina emocija, ‘dok traje’.
Ponavljam, zaljubljenost ne treba zaštitu, ljubav kao odgovornost treba potporu, treba zaštitu i to najviše onu odozgor. Jedno je emocija, a ovo poslije, to je ratio, to je razum. Vjera nije samo molitva, nije sv. Valentin mučen jer je molio, on je umro zato jer je htio živjeti onako kako mu vjera nalaže“, rekao je propovjednik.
„Možda najveći raskol između vjere i života događa se na području ljubavi, braka, na području ljubavi muškarca i žene. To je bilo nekada pametno – Valentin zaštitnik zaljubljenih. Zašto? Da se je u našem selu nekada netko rastavio to bi bio skandal, a danas je to normalno. Kad su se dvoje zaljubili, voljeli su se, možda se i nisu toliko ni voljeti, ali morali su se vjenčati, i njima je trebala jedna zaštita.
Ali, danas se je situacija promijenila i moramo sv. Valentina častiti iz nekih mnogo, mnogo ozbiljnijih razloga. Postoji zaljubljenost, zaruke, brak, ali ne postoji život u skladu s kršćanskim vrijednostima. Živimo protiv života, protiv odgovornosti, protiv žrtve. Sveti Ivan Pavao II. je napisao „njih dvoje u braku, ako se ne vole istinskom ljubavlju, nema šanse da uspiju poštivati ona osnovna pravila koja nalaže kršćanska vjera“, citirao je dr. Grbac te nastavio „zato je Valentin zaštitnik ljubavi, zbog onoga što slijedi“.
„Molimo današnjeg sveca da nam pomogne u nadvladavanju teške krize kršćanskog braka, teške krize vjernosti, teške krize otvorenosti životu. Jednom riječju, da nam pomogne u toj krizi autentične ljubavi. To neće učiniti turističke agencije, zato smo mi tu, da osvijetlimo taj lik sveca iz jedne sasvim druge perspektive“, zaključio je propovjednik.
U misi su koncelebrirali: generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac, porečki dekan i župnik preč. Milan Zgrablić, župnik Tara vlč. Ivan Princ, župnik Svetog Lovreča vlč. Bartosz Pawlik, župnik Baderne vlč. Ivan Kramar, župnik Višnjana vlč. Carol Homieja, župnik Funtane vlč. Ivan Butković te župnik domaćin Želimir vlč. Bagavac.
Nakon misnog slavlja uslijedila je tradicionalna procesija po mjestu s kipom sv. Valentina.
U četvrtak , 24.lipnja 2021. Svečanom misom proslavljen je dan zaštitnika mjesta Labinci, Sveti Ivan Krstitelj.
Tradicionalno, vjernici su svečanom misom i procesijom kroz mjesto započinjali slavlje, ali zbog epidemioloških mjera ove je godine procesija izostala.
Svečanoj misi prisustvovalo je osam svećenika među kojima i biskup u miru, monsignor Ivan Milovan. Na misi je bio i načelnik Đulijano Petrović sa svojim suradnicima te veliki broj mještana. Svečanu misu predvodio je monsignor Ivan Milovan, biskup u miru, kojem je svećenik Kaštelirske župe Želimir Bagavac zahvalio na lijepim riječima i dolasku. Brojni mještani i njihovi gosti nakon misnog slavlja odazvali su se domjenku koji su ovom prilikom za vjernike priredili Zajednica Talijana Labinci i Općina Kašteli-Labinci.
U večernjim satima održati će se i prigodan kulturnoumjetnički program, muzika i druženje uz pridržavanje zadanih preporuka i mjera na rukometnom igralištu u Labincima.
Blagdan sv. Valentina u Porečkoj i Pulskoj biskupiji tradicionalno se svečano slavi, kao suzaštitnika, u Župi sv. Kuzme i Damjana u Kašteliru, u Porečkom dekanatu. Na svetkovinu, u nedjelju, 14. veljače, svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Martin Krizmanić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije.
Ove je godine povodom blagdana u župi organizirana i duhovna priprava koju su predvodili svećenici iz Papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Prvoga dana, u petak, 12. veljače, misno slavlje i euharistijsko klanjanje predvodio je vlč. Stjepan Matezović, svećenik Đakovačke-osječke nadbiskupije, doktorand iz duhovnosti na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.
Drugog dana, u subotu, 13. veljače, misu je predvodio vlč. Milan Sima, svećenik Temišvarske biskupije, Hrvat iz Rumunjske koji je na magisteriju iz pedagogije na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu, a prigodnu je homiliju toga dana izrekao vlč. Matija Knok, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, doktorand iz crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.
Na sam blagdan, u nedjelju, 14. veljače, svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Martin Krizmanić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, doktorand iz moralne teologije na Papinskoj akademiji Alfonsiana u Rimu. Na početku misnoga slavlja prigodne pozdrave i svećenicima i okupljenim vjernicima izrekao je župnik, vlč. Želimir Bagavac.
Vlč. Krizmanić je na početku homilije, tumačeći Evanđelje, prispodobu o gubavcu, istaknuo da je slika gubavca koji dolazi Isusu, slika svakoga od nas, jer i mi bolujemo od „gube“, od kad smo se rodili bolujemo od grijeha u koji zbog naše naravi vrlo lako padamo. “No”, nastavio je predslavitelj, “u traženju spasa od ‘gube’ naših grijeha i naših nedaća mi nismo sami. Evanđelje navodi da, u susretu s gubavcem, ‘Isus, ganut, pruži ruku’, to nam govori da Bog nije neki despot negdje daleko na nebesima, kojeg ne zanimaju ljudi koje je stvorio, već je Bog onaj koji može biti ganut, kojega itekako diraju naše životne situacije, boli, križevi, i što je od početka svijeta morao gledati kako njegova djeca umiru pod teretom grijeha. Bog iz toga ganuća, iz te ljubavi koju ima za nas, daje svoga Sina Isusa Krista, daje onoga koji je očistio gubavca, a tako čisti i nas od naših grijeha”, rekao je vlč. Krizmanić.
Propovjednik je istaknuo značenje fraze ‘i odmah nesta s njega gube i očisti se’. „Bog, dakle nije skroz maknuo gubu, ali ju je očistio, jednako tako Isus Krist u našem životu probija put, daje nam način da se očistimo, daje sebe da se mi možemo očistiti“. Bog, kada želi da mi živimo vječno On ne uništava smrt, ali svojom smrću otvara put kojim mi možemo doći u vječni život. Bog ne otklanja križeve iz našega života, ali nam „čisti put’, ganut je, zajedno s nama nosi taj naš teret. Mi zato ne moramo umrijeti na križu, On je to učinio za nas. Ne moramo umrijeti zbog svojih grijeha ali se moramo protiv njih boriti. Bog nam u tome pomaže. Krist na križu je ispružena ruka Očeva prema svakome od nas, naglasio je vlč. Krizmanić. Jedino što moramo učiniti je ono što je učinio gubavac, stati pred Gospodina i zamoliti ga, primiti tu ispruženu ruku.
Isus napominje gubavcu neka nikome ništa ne govori, već sama promjena njegova stanja mnogo govori. I mi, kada prihvatimo ruku Isusa Krista, to se vidi na nama i bez da išta posebno govorimo, vidi se na nama da smo počeli živjeti drugim životom.
Danas, kada slavimo sv. Valentina, potrebno je naglasiti da je on bio mučenik, on je za svoju ljubav, i za Onoga kojega je istinski volio, bio spreman dati i svoj život. Prigoda je to da se zapitamo jesmo li mi spremni dati svoj život za nekoga koga volimo?, naglasio je vlč. Krizmanić, te nadodao da je prava, djelatna ljubav itekako surova i strašna u odnosu na onu izmišljenu, romansiranu. Bez obzira koliko ta prava ljubav boli i možda ostavlja rane, kada je ljubav takva za nju smo se uvijek iznova spremni žrtvovati. Ako smo mi, ljudi, grešni, spremni učiniti to za nekoga koga volimo, koliko li je tek onda Bog spreman učiniti za nas? A to je prava slika Boga, jer Bog jest ljubav. Bog zna da ćemo sagriješiti i da ćemo ga nekim svojim grijehom povrijediti, ali on opet dolazi, vraća se u taj odnos s nama kako bi nama bilo dobro. To je istinska ljubav za kojom čovjek čezne. To je skupo, to košta i srca i vremena i života, ali nema boljeg načina života od ljubavi, gorljivo je istaknuo propovjednik. Kada je čovjek tako spreman živjeti ljubav, tada je najbolji čovjek. Želim vas potaknuti da se ne bojite ljubiti, da se ne bojite dati jedni drugima, jer to je ono istinski vrijedno, to je ono jedino bitno. Siguran sam da nikada neću naći bolji način života od ljubavi, jer stvoreni smo iz ljubavi, za ljubav, stvoreni smo upravo za to, da budemo tu jedni za druge, i da budemo jedni s drugima i da znamo istinski jedni druge ljubiti.
Neka nam u našem pokušaju istinskog ljubljenja budu primjer svakako bl. Miroslav Bulešić te bl. Alojzije Stepinac, kojemu je jedino bilo bitno da Božja stvar i Božja ljubav idu naprijed, zaključio je propovjednik.
Misu je glazbeno uzveličao župni zbor.
