Kategorija: novosti
Župni blagdan Sv. Kuzme i Damjana
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 22.09.2024
- Nema komentara na Župni blagdan Sv. Kuzme i Damjana
Svečana koncelebrirana sveta misa u čast Sv. Kuzme i Damjana odražiti će se 26.09.2024 u 11 sati
Proslava blagdana Sv. Ivana Krstitelja
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 21.06.2024
- Nema komentara na Proslava blagdana Sv. Ivana Krstitelja
Tijelovska Procesija 2024
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 31.05.2024
- Nema komentara na Tijelovska Procesija 2024
Tijelovska Procesija 2024
Blagdan Presvetog Trojstva u srednjovjekovnoj crkvici u Labincima!
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 31.05.2024
- Nema komentara na Blagdan Presvetog Trojstva u srednjovjekovnoj crkvici u Labincima!
Blagdan Presvetog Trojstva u srednjovjekovnoj crkvici u Labincima!
Blagdan Sv Florijana zaštitnika naših vatrogasaca i blagoslov novog Križa na Kaštelirskom Groblju!
Podjela sv. Krizme 06.04.2024.
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 31.05.2024
- Nema komentara na Podjela sv. Krizme 06.04.2024.
Podjela sv. Krizme 06.04.2024.
Proslava blagdana sv. Valentina u Kašteliru
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 15.02.2024
- Nema komentara na Proslava blagdana sv. Valentina u Kašteliru
Vjernici Kaštelira, mjesta u Porečkom dekanatu, svojeg su suzaštitnika, sv. Valentina biskupa i mučenika, proslavili u utorak, 13. veljače, svečanom misom poldanicom koju je predvodio vlč. Branimir Šapina, župnik Žbandaja i Svetog Lovreča Pazenatičkog. U koncelebraciji su bili svećenici iz dekanata: vlč. Ivan Princ, vlč. Ivica Butković i vlč. Želimir Bagavac, župnik domaćin, koji se je na početku, prigodnim riječima dobrodošlice, obratio okupljenima.
Uvodeći u homiliju, propovjednik je naglasio, da ukoliko pogledamo katolički kalendar i imena svetaca u njemu, naći ćete najviše mučenika, a „oni su sjeme novih kršćana. To je nevjerojatni paradoks kršćanstva: što su više progonjeni i ubijani, više ih ima“.
Današnje Božja Riječ nam kaže, da su ruke pravednika u ruci Božjoj i da se njih ne dotiče muka nikakva. I onda objašnjava kakva je razlika između Božjeg poimanja, i poimanja čovjeka. „Čovjek gleda patnju i misli kako je ta osoba jadna: a gdje je vjera u vječni život?; vjera u sjedinjenje s Kristom?; gdje je vjera da svaki mučenik prima vječnu nagradu?, a to je sjedinjenje s Bogom licem u lice. Tko je onda jadnik: mi koji ostajemo ovdje ili on koji gleda Boga licem u lice?“ upitao je propovjednik, te nastavio „teško je to poimanje, mi gledamo na ljudskoj razini i nikako da taj pogled i duh premjestimo u nadnaravno i da shvatimo ono što kaže sv. Pavao, da smo na ovome svijetu samo putnici. Nismo stvoreni za zemlju, stvoreni smo za nebo, za vječnost.“
Nastavljajući govor o mučenicima, posvijestio je, kako je mučenik Kristov najviši stupanj koji se može postići na zemlji. „Nikakva titula se s tim ne može mjeriti, to je Božja milost, privilegija. Kao što je Isus položio život za Tebe, vratio si mu istom ljubavlju, jer naš život ionako pripada Njemu.“
Propovjednik se osvrnuo i na sv. Valentina. „O njemu najstariji martirologij bilježi da je bio svećenik, biskup i mučenik. Dakle, današnje poimanje Valentinova nema nikakve veze s njim. Jedina poveznica je ta, što je za vrijeme cara Klaudija, kada je došao u Rim potajno vjenčavao parove. Valentin je bio mučenik Kristov koji je pred carem posvjedočio vjeru. To je istina o njemu“ naglasio je propovjednik.
Podsjetio je, kako mu je po dolasku u Rim oko 270. godine car Klaudije bio naklonjen, jer je bio i liječnik. Na pitanje „u koga vjeruješ“, Valentin mu je odgovorio „u Isusa Krista“, a na pitanje cara tko su onda rimski bogovi, dobio je odgovor „demoni“. Nije ga odmah dao pogubiti, već ga je smjestio kod svog prefekta misleći da će napustiti vjeru i prepustiti se rimskim bogovima. Martirologij bilježi, kako je kćerkica toga prefekta oslijepila, a kada je Valentin na nju položio ruke i pomolio se, progledala je. Kad je otac to vidio, krstio se zajedno s obitelji. Car to nije mogao prihvatiti, te je dao pogubiti i Valentina i cijelu tu obitelj. „I opet se potvrđuje ona: svetac uvijek rađa sveca. Za malo vremena što je sv. Valentin bio kod rimskog poganina, Bog je učinio čudo, i ovaj se krstio, ali ne samo to: položio je život za Krista. Dakle, nema ništa vrijednije, nego živjeti u Božjoj ljubavi i za Boga. Stoga, promišljajmo: ono što činim, je li činim poradi Krista, je li to ima u sebi Božji blagoslov“ riječi su kojima je propovjednik potaknuto vjernike, jer, nastavio je „najbitnije je, da naša vjera ne počiva na sladunjavim riječima, već da bude duboko ukorijenjena u Kristu i da s Njim idemo naprijed. Mi smo kao kršćani prvi dužni reći: oprosti, žao mi je, radujem se s tobom, evo ti moje rame za plakanje. Mi smo pozvani na to, jer smo ljudi od Crkve, od sakramenata.“
Nakon misnog slavlja održana je tradicionalna procesija po ulicama mjesta s kipom sv. Valentina, a po povratku u crkvu upriličen je ofer, čašćenje relikvije tog Božjeg ugodnika.
Večer uoči proslave blagdana suzaštitnika, vlč. Šapina je održao i prigodnu duhovnu obnovu kao pripravu na to liturgijsko slavlje.
Sveti Valentin 2024
- Autor objave Autor Zelimir Bagavac
- Datum objave 10.02.2024
- Nema komentara na Sveti Valentin 2024
Proslava Svetog Valentina 2024
U nedjelju 17. prosinca, porečko pulski biskup Ivan Štironja, u dogovoru s upraviteljem župe vlč. Želimirom Bagavcem, posjetio je župu sv. Ivana Krstitelja – Labinci, te župu sv. Kuzme i Damjana u Kašteliru.
Glavni povod za biskupov posjet tim župama bila je provala i svetogrđe u srednjovjekovnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Labincima, koje je počinjeno na nekoliko sakralnih objekata u tim župama.
O tim nemilim događajima biskup Ivan je rekao: „Mi smo se danas okupili da stanemo pred istinu oskvrnuća crkve Presvetoga Trojstva koja je na ulazu u ovo mjesto. Nasilje i provala koja se dogodila nisu bili ponajprije zbog koristoljublja. To bi bilo još najbezbolnije, koliko god ostaje pitanje: Je li moguće da može netko provaliti u crkvu i uzeti nešto iz crkve?
Sama činjenica da je nekoliko osoba po noći ušlo u crkvu, te se nagi slikali s određenim transparentima ispred oltara, te nakon toga priredili javni ‘performans’ u Poreču i tako se otkrili i javnosti pokazali, ukazuje da je to učinjeno svjesno i namjerno. I ne na jednom mjestu, nego su slično ponovili na još tri mjesta: u jednoj kapelici na ulazu u mjesto (Kranjčiići), na mjesnom groblju i ispred križa župne crkve u Kašteliru. Ovo su teška zlodjela počinjena na sablazan vjernika, zli čini koji su ‘u suprotnosti sa svetošću mjesta da u njoj nije dopušteno vršiti bogoštovne čine dok se pokorničkim obredom ne pruži naknada za počinjenu nepravdu’, kako to nalaže ‘Biskupski ceremonijal’ u svom XX. poglavlju ‘O javnoj zadovoljštini kad se crkvi nanese teška povreda’.
I osobno sam, kao i vi iznenađen, zgrožen i povrijeđen ovim besramnim i uvredljivim činima određenih osoba našega društva…
Ovi su prijestupi teška povreda vjerskih osjećaja i ljudskih sloboda i prava. Već spomenuti dokument Crkve ‘Biskupski ceremnijal’, govoreći o zlim činima koji se čine u bogoslužnom prostoru kaže: ‘Zločini što se počinjaju u crkvi na neki način pogađaju i ranjavaju svu zajednicu braće koja vjeruju u Krista, kojoj je sveto zdanje znak i slika’. Crkva je znak i slika zaručnice Kristove, žene i majke. Zato je ovaj nemili svetogrdni događaj ujedno i nasilje nad zaručnicom, ženom i majkom“, naglasio je biskup Ivan, te nastavio: „Liturgijski i crkveni propisi, dakle, traže zadovoljštinu za počinjene grijehe i prijestupe, uvrede i svetogrđe. To ćemo učiniti danas molitvom i blagoslovom crkve i oltara, kako to predviđaju crkveni propisi“. Potom je pozvao na molitvu i praštanje: „Iz dubine srca molimo da Bog primi našu zadovoljštinu, naše kajanje i molitve, neka oprosti svima onima koji nanose povrede i nepravde braći i sestrama s kojima žive i dijele ovaj prostor koji je zajednički svima, bez obzira na uvjerenja i životne stavove. Molimo da Gospodin otupi oštrice oholosti i grijeha svakoga od nas. Da nas učini poniznim korisnicima Stvoriteljevih darova i dobrote na korist cijele zajednice i svih ljudi dobre volje“.
Biskup Ivan je potom ohrabrio prisutne vjernike: „Neka nas ovakvi čini ne smetu i ne poremete radost današnje Nedjelje Caritasa i došašća koji nas pripremaju za skoru svetkovinu Božića. Tu radost dijelimo sa svima a posebno s onima za koje je i Isus molio na križu: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine? (Lk 23,34). Čovjek u svojoj povrijeđenosti, pa taman bio i vjernik, može reći: Znaju oni dobro što rade. Razumijem te, povrijeđen si, i to s pravom. No, ipak, skupi snage, oprosti radi sebe, ako ne radi onoga koji te vrijeđa. To je osobina kršćana, pravih Kristovih vjernika. Budimo sigurni da će to biti snaga novoga zamaha kršćanske vjere. Ne zaboravimo istinu koja je pratila mučenike prvih stoljeća u vrijeme teškoga progonstva kršćana: ‘Krv kršćana, sjeme je kršćanstva’ (Tertulijan)“.
Nedjelja Caritasa
Bila je to zgodna prigoda da biskup Ivan progovori i o važnosti Nedjelje Caritasa koja se, prema odluci Hrvatske biskupske konferencije, obilježava na tu III. nedjelju došašća.
Govoreći o Nedjelji Caritasa, biskup se osvrnuo na svetopisamske tekstove koji te nedjelje naglašeno odišu radošću te se stoga i zove nedjeljom radosti – gaudete. Stoga je naglasio: „Nije, stoga, slučajno da je ova nedjelja proglašena Nedjeljom Caritasa. Poznato nam je svima da latinska riječ ‘caritas’ znači ljubav. Sv. Ivan u svojoj poslanici kaže da je Bog ljubav – Deus caritas est. K tomu dodaje: ‘Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu’ (1 Iv 4,16). To znači da se Bog djelima ljubavi sjedinjuje s Bogom. Zaista, čovjek je najsretniji kad svoju radost podijeli s drugima, kad ljubav Božju, ‘caritas’ podijeli s onima koji su u potrebi, koji su siromašni, koji nemaju dovoljno za život. Zato je Nedjelja Caritasa nedjelja brige za siromašnije od nas samih. Zapravo bi svaki dan trebao biti ‘dan caritasa’, to jest svaki bi dan čovjek, radi svoga zdravlja i zahvalnosti Bogu, trebao brinuti o onima koji su na rubu egzistencije na što nas trajno Crkva poziva“.
Nakon misnog slavlja u Labincima i blagoslova oskvrnute crkve Presvetoga Trojstva, biskup Ivan se zajedno s upraviteljem župe vlč. Želimirom uputio u Kaštelir gdje je slavio misu u 11 sati. Bila je to prigoda da sudjeluje i u paljenju treće svijeće na adventskom vijencu, na trgu pored župne crkve, a koju su te nedjelje zapalili vatrogasci.
Biskup je govoreći o duhu vremena pozvao vjernike da ne zaborave poziv prvoga liturgijskoga čitanja (Iz 61, 1-2a. 10-11), koje donosi radost proroka „zbog prisutnosti Duha Gospodnjeg koji ga šalje da bude blagovjesnikom ubogima, da iscijeli srca slomljenima, da zarobljenima proglasi slobodu, sužnjima oslobođenje“. Zbog te nezaslužene Božje milosti i dara, prorok kliče: „Radujem se u Gospodinu radujem“, naglasio je biskup Ivan.
Članovi župnog zbora, ministranti, čitači, župni aktivisti i ostali vjernici dali su svoj značajan doprinos u obilježavanju Nedjelje Caritasa kao i prvog posjeta biskupa Štironje župama Labinci i Kaštelir. Vlč. Želimir je zahvalio biskupu Ivanu na darovanom vremenu kao i na upućenom pastirskom ohrabrenju u Povodu Nedjelje Caritasa, Treće došašća kao i na predvođenju liturgijskog čina zadovoljštine u povodu nemilih događaja „sakrilegija“, naglasivši da se nada da se takvo što više nikada i nigdje ne će ponoviti.
Podsjetimo da se ovaj nemili događaj dogodio sredinom ožujka. Savjetovano je da se zbog policijske istrage sačuva diskrecija i da se o tomu ne daju izjave, što je svećenik i učinio. Nakon što je policijska istraga završena i predmet predan nadležnim službama na daljnju obradu, obavijestio je biskupa početkom rujna. Biskup Ivan je na temelju pristigle obavijesti dao upute da se crkva Presvetoga Trojstva ne koristi u liturgijske svrhe sve dotle dok se ne učini zadovoljština za počinjeni „sakrilegij“, kako to predviđaju crkveni propisi, i dok se ne izvrši blagoslov, što je učinjeno ovim biskupovim posjetom župama sv. Ivana Krstitelja u Labincima te sv. Kuzme i Damjana u Kašteliru.